Prof.dr.sc. Josip Janković psiholog-psihoterapeut

Prof.dr.sc. Josip Janković

Prof. dr. sc. Josip Janković rođen je u Đakovu 30. studenoga 1943. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Đakovu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je psihologiju kao prvi i sociologiju kao drugi glavni predmet 1972. godine. Magistarski rad iz područja socijalne psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti obranio je 1984. godine, a doktorsku disertaciju iz područja socijalne politike i socijalnog rada 1989. godine i stekao doktorat s područja socijalnog rada i socijalne politike.

Na početku profesionalne karijere kao psiholog radio je u području odgoja i obrazovanja mladih kao odgajatelj i psiholog. Kliničkom psihologijom bavi se od 1974. do 1982 u Psihijatrijskoj bolnici „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači, gdje obavlja psihodijagnostiku pacijenata  ovisnika o alkoholu i drugim psihoaktivnim sredstvima, neurozama, psihozama, psihoorganskim sindromom do različitih forenzičkih slučajeva gdje sudjeluje i u vještačenjima. Uz psihodijagnostiku intenzivno je uključen u psihoterapijske oblike liječenja te nakon više edukacija (psihodinamska, sustavna, TZ, TA, nedirektivni Rogersov pristup savjetovanju - terapiji, grupna i obiteljska terapija ovisnika, spec. alkoholičara) provodi individualnu, grupnu i obiteljsku terapiju te vodi terapijsku zajednicu. Prelaskom na rad u CZSR Zagreb bavi se dijagnostikom, savjetovanjem, grupnim radom s djecom i roditeljima koji žive u rizičnim uvjetima. 1. lipnja 1986. godine izabran je za znanstvenog asistenta. Kad je izabran u znanstveno nastavno zvanje docenta (15. siječnja 1992.) u potpunosti je preuzeo vođenje svih oblika nastave i prakse vezane za kolegije Socijalni rad s porodicom, a kreira i vodi kolegij „Savjetovanje u socijalnom radu“ te u slijedećih nekoliko godina kreira i uvodi nove kolegije “Obiteljska terapija” i “Preventivni programi u socijalnom radu”. 1999. godine izabran je u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora, a zatim i za predstojnika Katedre za područja socijalnog rada da bi 2005. bio izabran u zvanje redovnog profesora.

Sudjelovao je u poslijediplomskoj nastavi Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Filozofskog fakulteta J.J. Strossmayer u Osijeku.

Kao mentor vodio je 186 diplomanata , sudjelovao je pri izradi više magistarskih radova . Mentor je i više doktorskih disertacija.

U okviru znanstvenog rada vodio je ili aktivno sudjelovao u više manjih i nekoliko velikih znanstveno-istraživačkih projekata. Voditelj istraživačkih timova je u više velikih projekata među kojima su i:

„Obitelj u Hrvatskoj nakon rata“ u okviru Katedre za područja socijalnog rada Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

„Funkcioniranje i osnaživanje obitelji u rizičnim uvjetima u Republici Hrvatskoj“ uz podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH.

Prof. dr. sc. Josip Janković do sada je objavio samostalno u koautorstvu ili u su-uredništvu 24 knjige i dva sveučilišna udžbenika iz područja socijalnog rada, savjetovanja, obiteljske terapije, prevencije, psihologije obitelji, ovisnosti i poremećaja u ponašanju.

Objavio je i 36 znanstvena rada, 34 stručna te 3 prethodna priopćenja. Od ukupnog broja objavljenih znanstvenih radova njih 18 je objavljeno u CC časopisima.

Pokrenuo je i uređivao znanstveno stručni časopis „Anali Studentskog Centra Sveučilišta u Zagrebu“.

Pokrenuo je izlaženje prvog znanstvenog časopisa s područja socijalnog rada u Republici BiH „Socijalne teme“ čiji prvi broj je upravo pred tiskanjem.

Sudjelovao je aktivno u organizaciji i/ili sa svojim izlaganjima na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Kreirao je 1982. godine i sa suradnicima stalno razvija pristup Male kreativne socijalizacijske skupine” s autentičnom teorijskom osnovom, metodama rada i evaluacije namijenjen prevenciji poremećaja u ponašanju i psihičkom funkcioniranju djece i mladih koji je široko prihvaćen na području Republike Hrvatske te se primjenjuje i stalno dalje unapređuje već 32 godine, a od 2010. provodi se i u Republici BiH. Educira voditelje MKSS već gotovo trideset godina, supervizira i evaluira njihov rad.

Educirao je stručnjake za vođenje predbračnih, bračnih i obiteljskih savjetovališta u Osijeku i Karlovcu a u Studentskom centru u Zagrebu za studente Sveučilišta u Zagrebu te ih supervizirao.

Kao član Povjerenstva za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih od njenog osnutka i voditelj Radne skupine za izradu Nacionalne strategije za prevenciju poremećaja u ponašanju Vlade RH zajedno sa suradnicima izradio je tu Strategiju koju je prihvatila i potvrdila Vlada Republike Hrvatske.

Osnovao je sa suradnicama nevladinu udrugu „Poticaj“ 1999. godine u kojoj studente i diplomirane socijalne radnike, psihologe, defektologe, medicinare, defektologe-socijalne pedagoge, pedagoge iz zemlje i inozemstva educira i uključuje u programe prevencije poremećaja u ponašanju i psihičkom funkcioniranju djece i mladih, radionica posvećenih rizičnim ponašanjima djece i mladih, posebno agresivnosti i savjetovanja te sam vodi školska savjetovališta. U BiH je s mladim diplomiranim socijalnim radnicima osnovao Udruženje građana za razvoj i unapređenje znanosti „Pro scientia“, kao i prakse u psihosocijalnom radu. U okviru ovog Udruženja planirani su i dobrim dijelom se već provode znanstveno istraživački, edukativni, preventivni i izdavački programi u Republici BiH .